Bloggfęrslur mįnašarins, desember 2006

Séra biskupinn

SólHONUM séra biskupi Sigurbirni Einarssyni er mikiš hampaš žessa dagana. Hvort tveggja er aš mašurinn er oršinn 95 įra og žykir vķst oršinn hinn spaki öldungur, viskubrunnur žess lišna. Svo er hann lķka kennimašurinn og žar af leišandi hlżtur žekking hans aš taka allri annarri fram og svo mikil er nįndin viš guš. Žetta fannst mér kannski.

„Hann talar svo fallega," sagši konan og gerši sig gušsóttalega ķ andlitinu, kannski til aš leggja meiri įherslu į orš sķn. Žetta segja lķka margir og bęta žvķ viš aš hann sé skrifari góšur og sannfęrandi prédikari. „Ég žekki sko góša ręšu žegar ég heyri hana," bętti konan viš og henni leiš įreišanlega vel ķ sįlinni sinni.

Alla mķna ęvi hef ég hlustaš og horft į séra Sigurbjörn biskup śr fjarlęgš og stundum undrast hann. Foreldrar mķnir höfšu į honum svo mikiš dįlęti aš žau létu börn sķn įvallt hlusta į bošskap hans. „Žei, žei," sagši fašir minn strangur į svip. „Nś hlustum viš į biskupinn." Jól, nżįrsdag, pįska, hvķtasunnudag, sautjįnda jśnķ og ašra helgidaga. Og žegar broddborgarar žjóšarinnar burtköllušust var hann tilkallašur aš kasta rekunum. Og ég hlustaši ... og ég hlustaši.

Og ég hlustaši lķka į séra biskupinn žegar ég var drattašist į fulloršinsįr ...
Vęri ég spuršur, nįkvęmlega į žessari stundu, hvaš mér žętti nś merkilegast viš prédikanir séra Sigurbjörns, hvaš standi upp śr eftir alla žennan tķma myndi ég eflaust svara svona eins og žśsundir annarra Ķslendinga: „Hann talar bara svo fallega."

Vęri ég krafinn frekari śtskżringar um hvaš vęri svona fallegt viš prédikanir hans stęši ég eiginlega į gati. Kannski myndi mér takast aš stama žvķ upp aš hann vęri svo sannfęrandi.

„Sannfęrandi ķ hverju?"

„...tja, ķ gušoršatali sķnu," myndi ég kannski asnast til aš segja, svolķtiš raušur ķ framan eins og žegar ég gataši ķ munnlegu prófi ķ MR ķ gamla daga.

Žarna er žaš loksins komiš og best aš višurkenna žaš hér meš. Ķ hreinskilni sagt veit ég eiginlega ekkert um hvaš séra Sigurbjörn hefur veriš aš tala sķšustu fjörutķu įrin, žau og žó hefši ég įtt aš hafa nęgilegt vit til skilnings, ... en mašur lifandi hvaš hann sagši žetta allt fallega!

Ef til vill segir žetta meira um mig heldur en séra biskupinn, en ég held žvķ mišur aš hiš sama gęti nś įtt viš um marga ašra Ķslendinga. Stašreyndin er bara sś aš svo ósköp fįir vita um hvaš hann hefur veriš aš tala nema śtvaldir leikmenn og svo kennimennirnir allir, žįtttakendurnir ķ išnašinum, kallarnir ķ svörtu kjólunum sem allir sem reyna aš tala svo fallega į sunnudögum og öšrum helgidögum ķ žeim tilgangi einum aš lįta manni lķši vel ķ flakandi sįlinni.

Jį, mikill er mįttur oršsins, hins talaša og ritaša.

Skiptir žį ķ raun og veru engu hvaš sagt er svo fremi sem žaš er vel og mildilega flutt? Gengur bissnisinn śt į žaš eitt aš raša saman oršum ķ sennilega runu og bęta af og til gušręknisoršunum blessi žig og varšveiti žig og nokkrum amenum?

Žegar ég var svona ķ kringum tķu įra aldur hlustaši ég einu sinni sem oftar į messu ķ žvingunarśtvarpi rķksins, žeim eina śtvarpsmišli sem žį var leyfilegur, og žį heyrši ég fręgan prest bęta žvķ viš ķ stólręšu sinni um hina sķšustu og verstu tķma, žar sem allir voru óalandi og óferjandi: „... og svo herma žeir lķka eftir sjįlfum prestunum."

Ó, žvķlķkir tķmar, žvķlķkur lżšur, hugsaši ég, barniš, įn efa, og upp fyrir mér rann aš žaš vęri ljótt aš gera grķn aš köllunum ķ svörtu kjólunum og ekki sķšur aš gušsoršatal vęri eitthvurt gamanmįl. Ég sį samt ķ gegnum žetta og lagši engan trśnaš į svona vitleysu.

Hvaša hefur svo séra biskupinn veriš aš boša alla sķna tķš sem ekki hefur žegar veriš framboriš ķ einni mynd eša annarri? Ekkert veit ég um žaš. Kannski er engu viš aš bęta nema žvķ sem einsetumašurinn męlti af žvķ aš hann er einsetumašur og fjarri öllum lżšnum. Og žį sjaldan sem hann męlir hlusta allir opinmynntir. „Og hver er leyndardómur lķfsins, kęri spaki einsetumašur?"

Hann svarar svo undurmjśkt og fallega, horfir fjarlęgum augum śt fyrir skżin, himinhvolfiš og lķklega inn ķ nęsta heim. „Borša reglulega, sinna lķkama sķnum og anda." Og nęrstaddir undrast og ljśka lofsorši į žann spaka sem allt eins gęti veriš séra biskupinn, Jón Baldvin eša einhver annar sem ekki brśkar sig lengur ķ orrahrķš stundarinnar. Um einhvern var sagt aš hann vęri „elskašur og dįšur af öllum žeim sem ekki žekktu hann".

Og hvaš er žį žaš sem ég undrast? Er ég kannski ekki trśašur?

Sko, mennirnir eru ķ meginatrišum eins, hvert sem kyn žeirra er, litur, trśarbrögš eša starf.  Eiginlega er munurinn žessi sérhęfing sem menn tileinka sér. Sumir eru bęndur, ašrir, lęknar, margir vinna viš framleišslu, sinna fjįrmįlum og žeir eru til sem stunda żmiskonar rannsóknir į mannslķkamanum, jaršarkringlunni eša alheiminum og svo framvegis og efla žannig žekkingu og visku mannkyns. Ég undrast hins vegar alla žį sem höndlaš lķfsviskuna, žį einu og sönnu alla saman ķ einum pakka, og telja sig geta jafnvel bošaš hana įn žess aš stökkva bros į vör eša telja lķfiš svo sśrt aš smįvegis grķn skaši bošskapinn. Žetta kemur samt barnatrś minni ekkert viš.

Ég skildi ekkert ķ biskupnum žegar ég var barn og enn er ég barn. Hitt skil ég ekki heldur og hef aldrei skiliš hvers vegna biskupinn gat haft eitthvaš žarfara aš gera en aš vitja konunnar sem lį banalegu sķna. Var hann žó bešinn um žaš, sįrbešinn. Fyrir žvķ hef ég bara orš hans sem „talar svo fallega".

Og žannig er nś gušsoršaišnašurinn oršinn mikilvęgur aš ęšsti presturinn sjįlfur, forstjóri kirkjunnar, hafši svo mikiš aš gera aš hann hafši ekki tķma fyrir eina sįl. Skilja žaš nś fęstir žvķ jafnvel forstjóri Icelandair mį vera aš žvķ aš sinna višskiptavinum sķnum, svo dęmi sé tekiš śr öšrum bissniss. Žó ber aš taka skżrt fram aš markhópur Icelandair eru ekki žeir sem ętla aš feršast inn ķ eilķfšina, ef svo vęri hefši forstjóri fyrirtęksins örugglega kvatt hvern og einn meš handabandi ķ brottfararsal,  kannski įn orša, žvķ nįvistin ein myndi veita hverri sįl öryggi.

„Hann var elskašur og dįšur af öllum žeim sem ekki žekktu hann." Doldiš til ķ žvķ.


Hęgri og gręnt

22+23 Nafnlaus og EfstifossbLķklega unna flestir Ķslendingar landi sķnu aš mestu leyti óafvitandi į hógvęra hįtt, feršast um žaš akandi eša gangandi. Ekki kunna allir aš męra landiš svo ķ bundnu eša óbundnu mįli aš lesandinn falli ķ stafi af hrifningu og ekki er heldur allt fagurt sem ort er. Hafa žó margir reynt aš lżsa tilfinningum sķnum į žessum sķšustu og verstu kįrahnśkatķmum.

Vķst er žó aš dżrasti óšurinn er saminn af žeim sem um landiš feršast af žörfinni einni saman og žį verša til sķbreytilegar feršasögur og hver og einn er żmist sögumašur eša hlustandi. Veišimašurinn segir frį višureign sinni viš sterklegan laxinn eša fiman silunginn, fjallgöngumašurinn greinir frį žungu skrefunum į tindinn og žeim sporléttu til baka, vélslešamašurinn bįsśnar vķšįtturnar, gönguskķšamašurinn kyrršina, sį ķ jeppanum dįsamar fjölbreytnina, allir greina grósku mannlķfsins, žakka fyrir og loka tjaldinu aš kvöldi dags.

Óšur hins almenna manns nęr sjaldnast inn į blöš bóka, tķmarita eša dagblaša enda er žaš sjaldnast markmišiš meš feršalögum. Stundum svigna žó vefir takmörkušum hópi til skemmtunar og kįtt er žegar feršafélagar koma saman og rifja upp reynslusögurnar.

Tilgangurinn er aš njóta, ķ žvķ er fólgin hin fegursta og fullkomnasta tjįning sem til er.

Samskiptin viš landiš byggja ekki į stjórnmįlum, bśsetu, efnahag, menntun, jafnvel ekki žjóšerni, litarhętti eša kynferši. Žau eru um allt duldari og óręšari. Ef til vill mį rekja ręturnar ķ aušmżktina žegar hśn varš aš fyrirstöšu ķ hįlsi žess sem upplifši stórbrotna nįttśruna og skildi aš tilvera einstaklingsins skiptir sįralitlu samanboriš viš žśsund įra andartak eilķfšarinnar. Augnablikum sķšar kann hugsun aš verša til į móti raušu ljósi ķ eiršarleysi malbiksins ... jį, žarna fęddist ég öšru sinni ... eša eitthvaš į žį leiš.

Ķ undraveröldinni stendur tķminn ķ staš hįtt fyrir ofan ólgu og įreiti hversdagslķfsins. Žar mį lengi una sér, en fyrr eša sķšar er feršamanninum ekki stętt į öšru en aš snśa aftur til sķns fyrra lķfs.

Hann sem veigraši sér viš žvķ aš ganga ķ djśpum, gręnum mosanum, stķga fęti į smįgeršan gróšurinn eša raska umhverfinu, velur sporum sķnum vandlega ķgrundašan staš. Hann er einn en ašrir hafa veriš žarna įšur og fleiri koma į eftir. Nišur er trošinn stķgur sem grefst ę meir, gróšuržekjan rofnar. Vatn og vindar sjį um eftirleikinn. Žetta er kallašur „įtrošningur" og hann fer vaxandi veldur įhyggjum en žó er hęgt aš koma ķ veg fyrir hann į einfaldan hįtt.

Er žį ekki įstęša til aš hafa įhyggjur af misnotkun į tękni, hinum tröllauknu įtökum „pęlodera", „bśkollna" og annarra stórvirka vinnuvéla sem vaša yfir allt, eira engu og bišja engan afsökunar.

Fyrirgefšu litla blóm aš ég skuli moka žér og įtthögum žķnum til.

Landinu hefur vķša veriš breytt til framtķšar. Daglega er ingólfsfjöllunum mokaš ķ burtu, raušhólunum veitt holundarsįr, dimmugljśfrunum lokaš, leirufirširnir skornir, žjórsįrnar aflitašar, hellisheišarnar mengašar, hįgöngunum drekkt, héšinsfjöršunum spillt, langasjóunum raskaš, kolvišarhólarnir jįrnašir, geysirarnir stķflašir, sprengisandarnir kaffęršir, žinvallavötnin eitruš og öskurhverum einfaldlega sagt aš žegja.

Žar sem įšur var landiš fagurt og frķtt er nś vķša haugur af jįrni og steinsteypu sem kallast „mannvirki" svo mönnum lķši nś betur og žvķ lofaš aš haugurinn sé fyrir okkur og erfingja landsins. Af hrokanum einum saman skal aušvelt aš greina „mannvirkiš" frį andstyggilegu landinu. Sjaldnar er reynt aš fella žaš inn ķ landslagiš.

Og haugbśarnir įreita okkur hin, lįta sem viš žurfum aš velja į milli rafmagns og rafmagnsleysis, hita og kulda, framtķšar og fortķšar, tękni og forneskju jafnvel lķf og dauša.

Sį sem ekki varla bót fyrir boruna į sér į sjaldnast mikinn möguleika til andsvara, mįlfrelsiš er ekki ókeypis frekar en allt annaš. En bķšum viš, ekki fagna of fljótt žó ašeins fįmenniš ženji sig. Hver segir aš hinn žögli meirihluti sé į bandi haugbśana?

Viljum viš aš „mannvirkin " séu ķ hróplegu ósamręmi viš nįttśru landsins? Viljum viš kosta öllu til fyrir žaš eitt aš ekki hafa allir möguleikar veriš kannašir? Žeir vita sem vilja aš Kįrahnśkum var fórnaš vegna žess aš rannsóknir į orkumöguleikum landsins voru ónógar. Nęg orka er til ķ išrum jaršar og henni fylgja ekki landfórnir.

Svo undrast sumir aš umhverfissinnaš fólk vilji stofna meš sér stjórnmįlaflokk til aš rödd žess heyrist hjį löggjafarvaldinu, sś rödd sem talar fyrir tilfinningum óhįšum dęguržrasi.
Žó vekur žaš mesta undrun aš innan Sjįlfstęšisflokksins hafi ekki fyrir löngu risiš upp hópur fólks sem leggur įherslu į stefnumótun ķ ljósi umhverfis- og nįttśruverndarmįla. Žar er fjöldi af fólks sem getur tekiš undir allt žaš sem sagt hefur veriš hér į undan.

Nś er tķmi kominn fyrir góša sjįlfstęšismenn sem unna landi sķnu og eru ķ hjarta sķnu fylgjendur ķhaldssamrar stefnu ķ landnżtingu aš standa upp og mynda samtök sem gefa flokknum fagurgręna įferš.
Hinn kosturinn er sį aš lįta slag standa og leyfa Framtķšarlandinu aš hirša fylgiš.

Eins mįlefnis flokkur nęr sjaldnast neinum įhrifum ķ stjórnmįlum, žaš er stašreynd sem kann žó aš breytast. Aldrei įšur hefur neinn veriš naušbeygšur til aš leggja landiš undir, umhverfis- og nįttśruverndarmįl.

Eins mįlefnis flokkur? Nafn Sjįlfstęšisflokksins į rętur sķnar aš rekja ķ eitt mįl. Hvaš skyldi žaš nś hafa veriš?


Orkuveitan višurkennir mistök!

OAugl Orkuveitanrkuveitan hefur nś opinberlega višurkennt aš hafa klśšraš umhverfismįlum viš Kolvišarhólsvirkjun nešan viš Hellisheiši. Žaš mį lesa śr auglżsingu fyrirtękisins um samkeppni um  frįgang į svokallašri „nišurrennslisęš", stóru, ljótu rörunum viš sušurlandsveg fyrir neša Hveradali og vķša umhverfis Kolvišarhól. Žetta eru rörin sem allir kvarta undan og Orkustofnun hafši ekki efni į aš lįta grafa ķ jöršu.

Batnandi mönnum er best aš lifa eša ętti mašur aš segja aš nś stjórnar greinilega nżr og betri meirihluti Orkuveitunni og hann gerir sér grein fyrir óįnęgju fólks meš hina ljótu virkjun.

Meš auglżsingunni višurkennir Orkuveitan mistök sķn:

   „Nišurrennslislögnin er ķ žjóšbraut og blasir viš žegar ekiš er eftir žjóšveginum. Sjįlfsagt er fyrir     Orkuveituna aš reyna aš lįgmarka umhverfisįhrif lagnarinnar og leita eftir nżjum hugmyndum um frįgang į yfirborši."

Sé žetta žżtt af hinu žunglamalega stofnanamįli er merkingin žessi į venjulegu alžżšumįli:

Sorrż, viš klśšrušum žessu, rörin eru ljót og žó seint sé ķ rassinn gripiš  žį finnst okkur afar brżnt aš fela žau einhvern veginn.

Žessi „nišurrennslisęš" į žaš sammerkt meš öllum öšrum aš žęr eru best geymdar žar sem enginn sér žęr. Žaš var öllum augljóst nema Orkuveitunni žar til nśna. 

Skrżtiš  orš „nišurrennslisęš". Lęt žaš žó vera aš gera grķn aš žessu nżyrši en bendi bara į gamla hugmynd um aš renna svona rörum ofan ķ jöršu og moka snyrtilega yfir.

Ég er einn žeirra hundruša eša žśsunda sem hafa gagnrżnt Orkuveituna fyrir yfirgang og smekkleysi. Mikiš įri hefši nś veriš gaman aš fį aš vera ķ dómnefndinni. Žį hefši ég tekiš fram ķ skilmįlum aš ašrar hugmyndir en aš grafa „nišurrennslisęšina" ķ jöršu munu ekki verša samžykktar.

Svo žori ég aš vešja aš višbįra Orkuveitunnar viš kröfum um aš grafa rörafjandana verši sś aš žaš sé of dżrt! Žaš er rétt, žetta veršur en dżrara nśna vegna žess aš ķ upphafi hugsaši enginn mįlin til enda. Žess vegna hefur Orkuveitan slęmt orš į sér og nśna er ętlunin aš spandera nokkrum peningum til aš lagfęra vandann.

Žaš er hins vegar bara ein lausn til śr žvķ sem komiš er.


Afgangsstęršin

Sjö hundruš manns eru į bišlista eftir gervilišaašgerš og sį listi lengist jafnt og žétt. Žrįtt fyrir aš allt sé til stašar, bęklunarsérfręšingar, tęki og ašstaša gerist fįtt vegna žess aš fjįrveitingu vantar til aš hęgt sé aš hefjast handa.


Eggert Hauksson, višskiptafręšingur, skrifar um žetta ķ snjallri grein ķ Fréttablašinu ķ dag, 8. desember. Hann bendir į aš engir bišlistar eru eftir tannlękningum og spyr hvers vegna fólk megi ekki sjįlft leita śrręša žegar žaš žjįist vegna ónżtra gerviliša rétt eins og žaš gerir žegar žaš fęr tannpķnu eša žarf į gervitönnum aš halda.


Ķ öšru tilvikinu eru lķfsgęšin „komin undir örlęti žingmanna og „velvilja“ žess sem er heilbrigšisrįšherra hverju sinni“. Hann segir ennfremur:
„Fjįrskorti er kennt um. Ég held aš žaš skorti miklu fremur nżja hugsun, afstöšu og vinnubrögš ķ žessum efni žar sem sjśklingarnir (višskiptavinirnir) endi ekki sem afgangsstęrš. Slķk śrręši eru žekkt og žrautreynd afar vķša į öšrum svišum.“


Žaš sem Eggert į viš er einfaldlega spurningin sem brennur į vöru margra. Hvers vegna er ekki meira um aš heilbrigšiskerfiš notfęri sér einkaframtakiš? Svariš er aš sjįlfsögšu pólitķskt, misjafnt hverju menn svara og veltur žaš į hvar ķ flokki žeir standa.


Sameiginlegir sjóšir landsmanna greiša fyrir heilbrigšisžjónustu, žannig hefur žaš veriš hingaš til og vęntanlega er pólitķsk sįtt um aš svo verši um nįnustu framtķš. Žetta kerfi er ķ heildina gott, en žaš er dżrt og oft ekki neytendavęnt eins og Eggert bendir réttilega į.


Óvķša annars stašar eru žeir sem nżta sér žjónustu afgangsstęrš. Ķ heilbrigšismįlunum fer mest fyrir žeim sem veita hana sem og žeim sem halda um budduna. Žannig er žaš ekki ef bķllinn bilar, reisa žarf hśs, fara ķ feršalag, kaupa fatnaš eša mat. Sį ašili sem veitir žjónustuna veit aš višskiptavinurinn er mikilvęgastur, hann er grundvöllur rekstrarins. Léleg žjónusta er einfaldlega daušadómur.


Af hverju skyldi einkaframtakiš ekki mega bjóša žjónustu ķ heilbrigšismįlum? Veršur fólk ķ heilbrigšisžjónustu verši eitthvaš lakara ef žaš rekur fyrirtęki? Aušvitaš mętti snśa žessari spurningu viš og spyrja hvort lęknar, hjśkrunarfólk og ašrir verši eitthvaš verra viš aš starfa hjį rķkinu. Nei, sķšur en svo. En meš višsnśningnum gleymist mikilvęg stašreynd, hvatinn til eigin rekstrar, möguleikinn aš gera betur en ašrir, veita góša žjónustu og hagnast um leiš. Žetta er einfaldlega įstęšan fyrir žvķ aš tiltölulega fljótlegt er aš fį gert viš bķlinn, byggja hśs, kaupa farmiša ķ feršalagiš, sinna innkaupum og svo framvegis.


Sį sem fęr tannverk fer umsvifalaust til tannlęknis. Žar er enginn bišlisti.


Sį sem žarfnast gervilišar tekur sér nśmeriš 701 og bķšur og bķšur og bķšur og bķšur … žangaš til aš eitthvaš gerist eins og fyrir tilviljun. Getum viš ķ einlęgni sagt aš ekki sé hęgt aš bjóša upp į betri žjónustu?


"Eineygšur öšru megin"

Žaš vakti athygli mķna hversu markviss Ólafur Hannibalsson er ķ flestum vištölum um meintar hleranir į Hannibal föšur sķnum. Hann vill vita allt sem mįli skiptir, hvers vegna Hannibal var hlerašur, hver hleraši, hvenęr, hvaš var gert viš skżrslur, hverjir lįsu žęr, hvenęr, hvers vegna, hvaš žeim fannst um žęr og ekki sķst hvernig žeim leist į. Gott ef hann vill ekki vita skóstęrš žeirra sem hlut įttu aš mįli.

Hannibal Valdimarsson var fjölhęfur bardagamašur ķ stjórnmįlum, verkalżšsmįlum og įn efa į fleiri svišum og lét sér fįtt fyrir brjósti brenna. Sumir nefndu žį pólitķk sem hann studdi vera framar öllu "hannibalisma". Ólafur į ekki langt aš sękja eldmóšinn, hann hefur įtt snertilendingar ķ mörgum og ólķkum flokkum ekki sķšur en sį gamli.


Barįtta Ólafs hefur żtt viš mér og žörf er į aš ég standi lķka upp og krefji stjórnvöld reikningsskila vegna eftirlits, njósna, įreitis og mannréttindabrota viš föšur minn.


Žaš geršist sķšla haustkvölds, lķklega įriš 1963, aš hann fašir minn ók ķ sinni Volkswagen bjöllu austur Borgartśniš. Birtist žį all skyndilega lögreglumašur į mišri götunni žar sem Klśbburinn var og varnaš vegarins svo fašir minn hefši hvorki komist lönd né strönd nema aka į hann, sem ég held aš hafi nś ekki flögraš aš honum.


Lögreglumašurinn gekk nś žungum skrefum aš bķlum, hallaši sér upp aš honum, lagši vinstri hönd upp į bķlžakiš, teygši įlkuna inn um opna hlišarrśšuna og sagši djśpri röddu og alvarlegur: „Heyršu góši, veistu aš žś ert eineygšur öšru megin." Svo hvörflušu augu hans aš móšur minni og sķšan aš mér žar sem ég sat ķ mišju aftursętinu og lét fara lķtiš fyrir mér.


Nokkuš kom į föšur minn svo hann mįtti vart męla. Ķ žögn sinni lokaši hann vinstra auga ķ smį stund og sķšan žvķ hęgra og komst aš žvķ aš sjónin var ekki lakari en hśn hafši veriš fram aš žessu. Nei, hann vissi ekkert um aš hann vęri eineygšur.


„Ég įtti nś viš bķlinn žinn, góši," sagši lögreglumašurinn, ögn óžolinmóšur eftir aš hafa horft į hin tķšu augnablik föšur mķns. „Sko, žś ert ljóslaus öšru megin," bętti hann viš hrašmęltur, ef ske skyldi aš pabbi vęri jafn sljór og hann leit śt fyrir aš vera.


Žegar žetta geršist var ég ašeins rétt rśmlega įtta įra og į žeim fjörutķu og tveimur įrum sem sķšan hafa lišiš hefur fyrnast talsvert yfir atvikiš ķ minni mķnu. Veit ég žó žaš eitt aš pabbi missti hvorki bķlinn né mömmu og ég fékk aš fylgja žeim heim. Hitt veit ég ekki hvaša įhrif žetta atvik hafši enda vart rętt į heimili mķnu og žį sjaldan ég impraši į žvķ var hlegiš og mér sagt aš hafa ekki įhyggjur. Žar sem foreldrar mķnir eru nś lįtnir finnst mér įstęša til aš krefjast svara af rķkisvaldinu og žeim sem žarna įttu hlut aš mįli.


Ég vil vita hvers vegna lögreglumašurinn višhafši žessi orš „Heyršu góši, veistu aš žś ert eineygšur öšru megin." Oršalagiš er afar tortryggilegt. Hann hefši einfaldlega getaš sagt si sona: Žaš vantar annaš framljósiš. Mįliš hefši legiš skżrt viš, pabbi hefši samstundis skiliš hann og mįliš leyst.
Nei, lögreglumašurinn beitti óvenjulegu mįlskrśši sem vekur grunsemdir vegna žess aš žaš er einfaldlega rangt, pabbi var ekki eineygšur og daušir hlutir eins og bķlar hafa ekki augu og geta žvķ ekki veriš „eineygšir". Žess vegna krefst ég skżringa.


Hvaš var lögreglumašurinn aš gera į žessum staš og žessari stundu? Getur veriš aš hann hafi veriš starfandi ķ leynižjónustu ķslenska rķkisins og hafi veriš aš leita aš innlendum eša erlendum vitoršsmönnum og lykiloršiš hafi veriš „eineygšur öšru megin".


Žaš vekur aš minnsta kosti įkvešnar grunsemdir aš nota žessi orš vegna žess aš sį sem er eineygšur er einfaldlega blindur į öšru auga en sjįandi į hinu. Sį sem er eineygšur į bįšum augum er hreinlega blindur. Menn geta hreinlega ekki veriš eineygšir „öšru megin". Sį sem er eineygšur er blindur öšru megin. Meira aš segja ég, įtta įra krakkinn, fattaši žetta samstundis, raunar į undan pabba og mömmu žó barniš gerši sér ešlilega ekki grein fyrir alžjóšlegum tengslum oršalagsins, en į žessum tķma var kalda strķšiš ķ blóma og žvķ fylgdu njósnir, gagnnjósnir, morš, limlestingar og mannréttindabrot.
Žaš vekur lķka athygli mķna aš viš vorum stöšvuš fyrir framan Klśbbinn, sem į žessum įrum var einn vinsęlasti skemmtistašur unga fólksins og įtti eftir aš komast rękilega ķ umręšuna fimmtįn įrum sķšar. Žar meš er vegiš aš minningu föšur mķns enda tengist nafn Klśbbsins fjölmišlafįrvišri sem varš fimmtįn įrum sķšar, tengingu viš mafķu, ólöglegan innflutning į įfengi og mannshvörf. Sko, žetta hljóta allir aš skilja.


Allt žetta hlżtur aš krefjast skżringa. Ég vil vita hver žessi lögreglumašur var, hversu oft hann hafši fariš ķ Klśbbinn fram aš žeim tķma er hann stöšvaši föšur minn, og ekki sķšur hversu oft hann fór eftir žaš. Ég vil vita hvort hann var framsóknarmašur, hvort hann hafi tengst einhverjum framsóknarmönnum eša hvort forfešur hans eša nišjar hafi veriš ķ ętt meš Ólafi Jóhannessyni, formanni Framsóknarflokksins, žeim hinum sama og baršist gegn Vķsismafķunni og var dęmdur fyrir žaš.


Framar öllu vil ég vita hvort lögreglumašurinn hafi tengst leynižjónustunni sem sannaš er aš hafi veriš ķ skįp ķ litlu herbergi į annarri hęš ķ lögreglustöšinni viš Hlemm. Vitni hafa stašhęft aš žar inni hafi veriš skrifborš meš tveimur sķmum, bįšum svörtum aš lit. Oft hafi žar veriš möppur af tegundinni Leitz og ķ žeim fjöldi skjala, żmist handskrifuš eša vélrituš. Į boršinu hafi lķka veriš skriffęri af żmsu tagi, ritvél, heftari og gatari. Einn stóll var aš jafnaši aftan viš skrifboršiš og tveir eša žrķr fyrir framan žaš. Upp viš vegg, undir mynd af Sveini Björnssyni, forseta, og Įsgeiri Įsgeirssyni, forseta, voru tveir skjalaskįpar. Ķ žeim var rašaš eftir stafrófsröš skżrslur um undirróšursmenn, ęsingamenn og kommśnista hér į landi. Į öšrum vegg var landakort. Sem sagt, dęmigerš njósnadeild og jafnvel gagnnjósnadeild. Grunur minn er sį aš nafn föšur mķns sé į einni möppunni enda hefur ekkert komiš fram ķ umręšum um njósnir og undirferli stjórnvalda sem śtilokar aš svo sé ekki.


Ég hef stašfastan grun um aš sķminn heima ķ Barmahlķš hafi veriš hlerašur, 23521, minnir mig aš hann hafi veriš. Foreldrar mķnir og systkini tölušu oft um óešlilega smelli og skrušninga ķ sķmanum og eiginlega man ég oft eftir svoleišis. Nokkrar sannanir ašrar höfum viš um njósnirnar. Til dęmis hringdi mamma ķ Soffķu systur einu sinni, en hśn bjó žį vestur į Bįrugötu og sagši aš pabbi ętlaši aš sękja hana ķ hįdegismat nęsta sunnudag. Viti menn, žegar viš pabbi ókum vestur eftir Hringbraut fylgdi okkur lögreglubķll alveg frį Miklatorgi og nišur ķ Pósthśsstręti, žar skildu leišir. Hvernig vissi lögreglan hvert viš ętlušum aš fara? Ég tók bara si sona eftir žessu įn žess aš leggja dżpri meiningar ķ eftirförina, en ég sį aš pabba var brugšiš og ók hann ofur varlega hlżddi öllum umferšarreglum, enda var hann ekki stoppašur ķ žetta skipti frekar en oftast įšur.


Margt er enn ósagt um žetta mįl og enn get ég lagt fram frekari sannanir og jafnvel nefnt nokkur nöfn. Til dęmis geršist žaš lķka 1963 er Lyndon B. Johnson Bandarķkjaforseti kom til landsins aš hann gekk inn ķ stjórnarrįš Ķslands viš Lękjargötu. Žar kom fašir minn aš en hundruš mann ef ekki žśsundir reyndu aš koma ķ veg fyrir aš hann tęki ķ hendina į Donna (eins og viš köllušum hann heima eftir žetta), en žaš tókst nś ekki. Héldu menn ef til vill aš fašir minn vęri launmoršingi? Hvers vegna var žį allur žessu fjöldi manna į Lękjartorgi einmitt žennan dag? Spyr sį sem ekki veit.


Žaš er kominn tķmi til aš öll gögn um mannréttindabrot og njósnir stjórnvalda séu ašgengileg öllum. Žaš er naušsynlegt fyrir öryggi borgaranna ķ landinu gagnvart įsęlni rķkisvaldsins.


Ég krefst žess aš hulunni verši svipt af žessum leyndarmįlum og hyggst ganga alla leiš ķ žeim efnum, ž.e. til hęstaréttar og śt til Evrópu ef svo beri undir. Ég mun žó byrja į žvķ aš ręša viš Žorgerši Katrķnu Gunnarsdóttur, menntamįlarįšherra, og krefjast žess aš jafnręši verši sżnt öllum Ķslendingum, ž.e. ašrir fįi sama ašgang aš njósnaskjölum rķksins og Gušni Th. Jóhannesson, sagnfręšingur, hefur fengiš. Samt į ég ekki von į öšru en neitun.


Ég geri ekki kröfu til refsingar og hvet til žess aš um žetta mįl verši rętt frišsamlega og fyrir hönd systkina minna get ég vottfest lofaš žvķ aš viš munum öngvar kröfur gera ašrar en žęr aš öll spilin verši į boršiš lögš.


Opinber rannsókn hafin

Sęll og blessašur Siguršur!

Kęra žķn vegna meintrar ólögmętrar giršingar į Orustuhólshrauni hefur veriš móttekin og opinber rannsókn er hafin. Kvešja, Žorgrķmur Óli Siguršsson, lögreglufulltrśi.

Žessi kvešja frį lögreglunni į Selfossi barst mér 9. nóvember og er vegna kęru sem sendi Sżslumanninum ķ Įrnessżslu žann 6. nóvember. Mér finnst žetta ansi skjótt og hressilegt višbragš sżslumanns, enda vart viš öšru aš bśast frį honum Ólafi Helga Kjartanssyni.

Kęran er į žessa leiš:

 

Undirritašur kęrir hér meš til embęttis Sżslumanns į Selfossi žį giršingu sem sett hefur veriš upp į Orustuhólshrauni į Hellisheiši og liggur meš hinni fornu žjóšleiš yfir heišina, stundum yfir hana. Uppsetning giršingarinnar hefur valdiš skaša į žjóšleišinni bęši eiginlegum sem og umhverfislegum.

Gerš er krafa til žess aš hśn verši fjarlęgš. Frišlżstar minjar Žjóšleišin forna yfir Hellisheiši er frišlżst samkvęmt "Skrį um frišlżstar fornleifar" sem Fornleifavernd rķkisins gefur śt. Žar segir:

"ÖLFUSHREPPUR Afréttarland. Gamla sęluhśsiš, „Hellukofinn“ svonefndi, er stendur viš hinn varšaša veg vestantil viš mišja heiši.[(Hellisheiši).] Einnig vöršurnar og vegurinn, trošin hestaslóš sem vķša markar fyrir ķ hrauninu. Skjal undirritaš af ŽM 13.05.1971. Žinglżst 03.09.1971.106 106 „(Hellisheiši)“ ekki žingl; bętt viš sķšar į eint. Žjms. af skjali. Sbr. ljósrit af eint. sżslum. og fasteignabók Įrnessżslu.“

Brot gegn žjóšminjalögum

Ķ žjóšminjalögum nr. 107 frį įrinu 2001 segir ķ 9. gr mešal annars:

„Til fornleifa teljast hvers kyns leifar fornra mannvirkja og annarra stašbundinna minja sem menn hafa gert eša mannaverk eru į, …“

Og ennfremur segir ķ 9. gr. d. liš:

„gamlir vegir, stķflur, brżr, vatnsvöš, varir, hafnir og bįtalęgi, slippir, ferjustašir, klįfar, vöršur og vitar og önnur vega- og siglingamerki įsamt kennileitum …“

Ķ 10. gr. sömu laga segir:

„Fornleifum mį enginn, hvorki landeigandi, įbśandi né nokkur annar, spilla, granda né breyta, ekki heldur hylja žęr, laga né aflaga né śr staš flytja nema meš leyfi Fornleifaverndar rķkisins.“

Ķ sömu grein segir ennfremur:

„Frišlżsingu fornleifa skal žinglżsa sem kvöš į landareign žį sem ķ hlut į. Žeim minjum, sem frišlżstar eru, skal fylgja 20 metra frišhelgaš svęši śt frį ystu sżnilegu mörkum fornleifa og umhverfis nema kvešiš sé į um annaš.“

Ljóst er aš giršing sś sem hér er um rędd brżtur ķ bįga viš ofangreind žjóšminjalög žar sem hśn er vķša miklu nęr hinni fornu žjóšleiš en 20 metrar og sumstašar į henni. Auk žess liggur hśn į milli gamla Hellukofans og hinnar vöršušu leišar sem hvort tveggja er žó ein heild og ętti ekki aš skilja į milli.

Brot gegn nįttśruverndarlögum

Meš giršingunni sem vķša lokar hinni fornu žjóšleiš er einnig brotiš gegn lögum um nįttśruvernd, nr. 44/199, III kafla žar sem segir ķ 12 grein:

„Almenningi er heimil för um landiš og dvöl žar ķ lögmętum tilgangi. Öllum er skylt aš ganga vel um nįttśru landsins og sżna żtrustu varśš žannig aš henni verši ekki spillt.“

Af žessu mį draga žį įlyktun aš landeiganda sé beinlķnis óheimilt aš hindra umferš fólk um land sitt.

Brot gegn vegalögum

Ķ vegalögum nr. 45/1994 segir ķ 40. rein:

„Nś liggur vegur, stķgur eša götutrošningur yfir land manns og telst eigi til neins vegaflokks og er landeiganda žį heimilt aš gera giršingu yfir žann veg meš hliši į veginum en eigi mį hann lęsa hlišinu né meš öšru móti hindra umferš um žann veg nema sveitarstjórn leyfi.“

Į giršingu žeirri sem liggur į heišinni og žvers og kruss yfir hina fornu žjóšleiš er hvergi hliš. Žó er trappa yfir hana žar sem er Hellukofinn.

Undirritašur fer žess nś į leit viš embętti Sżslumanns aš rannsökuš verši stašsetningu į giršingunni į Orustuhólshrauni į Hellisheiši, eigandi hennar verši fundinn og honum gert skylt aš taka giršinguna upp og fęra hana žannig aš hśn raski į engan hįtt hinni fornu žjóšleiš, hvorki beinlķnis né heldur verši hśn svo nęrri aš hśn skaši umhverfi hennar.

Sveitarfélagiš Ölfus hefur lögsögu į Hellisheiši og žvķ er óskaš eftir aš kannaš verši hvernig aškoma sveitarfélagsins var aš mįlinu. Hvort žaš gaf leyfi fyrir uppsetningu giršingarinnar og žį meš hvaša rétti og aukinheldur hvernig leyfiš var śt gefiš og bókaš. Embętti meti sķšan hvort įstęša sé til aš krefjast bóta eša sekta fyrir uppsetningu giršingarinnar.

Til višbótar skal žess getiš aš skammt austan Hellukofans eru minjar um hinn fyrsta veg sem lagšur var yfir heišina og er įstęša til aš varšveita žaš svęši įsamt žjóšleišinni fornu.

Viršingarfyllst, Siguršur Siguršarson


Fornminjar skemmdar

Yfir Hellisheiši liggur ęvaforn gata var įreišanlega mjög snemma fjölfarin, allt frį landnįmi til upphafs bķlaaldar. Helluhrauniš į heišinni hefur vķša lįtiš į sjį, slitnaši viš umferš manna og hesta, gatan grafist ofan ķ hrauniš og enn mį sjį hana hlykkjast milli varšanna sem lķklega eru įlķka fornar. Af įstęšum sem flestum hljóta aš vera ljósar er hin forna gata hluti af fornminjum žjóšarinnar, "samgöngumannvirki" sem žjónaši tilgangi sķnum meginhluta žess tķma sem Ķslendingar hafa veriš ein žjóš.

Af einhverjum undarlegum įstęšum hefur nś einhver įkvešiš aš raska žessum minjum meš žvķ aš setja upp giršingu į mišju Orustuhólshrauni, eflaust til aš minna į afréttar- eša landamörk. Hśn žverar sums stašar hina fornu götu en annars stašar liggur hśn samsķša henni. Gamli Hellukofinn, byggšur 1830 sem skjól fyrir feršalanga er afgirtur frį götunni og nęstu vöršu en žó liggja tröppur yfir giršinguna. Vandaš er til giršingarinnar, vķša hefur veriš boraš nišur ķ harša hraunhelluna til aš koma staurum fyrir og annars stašar halda žeim kešjur sem eru festar viš hęl sem rekinn hefur veriš nišur ķ grjótiš. Athygli vekur aš ekki er gaddavķr ķ henni eins og oftast tķškast viš saušfjįrgiršingar.

Į umrįšamönnum lands hlżtur aš hvķla įbyrgš sem varla žarf aš vera fest ķ lög eša reglur til aš skiljist. Engum dettur til dęmis ķ hug aš viš varšveislu ķslenskra fornrita megi brśka rįš sem valda skemmdum, slķkt vęri órįš. Sama er meš landsvęši, hśs, nįttśruvętti eša ašra žjóšardżrgripi og veršmęti, žį ber aš vernda. Meš giršingu žvers og kruss yfir Orustuhólshraun į Hellisheiši hlżtur aš vera gengiš gegn almannarétti, t.d. eins og honum er aš minnst kosti lżst ķ lögum um nįttśruvernd (44/1999, III. kafla). Žar segir ķ 12. grein:

"Almenningi er heimil för um landiš og dvöl žar ķ lögmętum tilgangi. Öllum er skylt aš ganga vel um nįttśru landsins og sżna żtrustu varśš žannig aš henni verši ekki spillt."

Gatan yfir Hellisheiši varš įreišanlega til löngu įšur en nokkur eignaréttur varš til heišum og fjöllum og meš giršingu er žarna hefšbundinni leiš lokaš. Af ofangreindri tilvitnun mį įn ef lķka draga žį įlyktun aš landeiganda sé beinlķnis óheimilt aš hindra umferš fólks um land sitt.

Skemmdirnar į götunni og umhverfi hennar eru žeim sem hlut eiga aš mįli til skammar rétt eins og žeim sem eiga žarna lögsögu. Greinilega mį fara sķnu fram į heišum uppi. Hellisheiši tilheyrir sveitarfélaginu Ölfusi og Orkuveita Reykjavķkur er meš umfangsmiklar framkvęmdir į žessum slóšum en ég sé engin merki žess aš giršingin hafi veriš sett upp af žeim, a.m.k. finnst ekkert į heimasķšum žeirra. Hins vegar finnst mér ekki óešlilegt en aš leita hefši įtt samžykkis sveitarfélagsins fyrir giršingunni. Ef til vill hefur žaš veriš gert og samžykkiš aš finna ķ fundargeršum. Ég vil žó ekkert um žaš fullyrša en bendi į aš sveitarfélaginu Ölfus hefur malarnįmiš ķ Ingólfsfjalli į samvisku sinni. Orkuveitan er žarna lķka ķ slęmum mįlum og ljóst aš framkvęmdir hennar į viškvęmu landi eru ķ engu samręmi viš loforš hennar ķ umhverfismįlum. Yfir er žó minnisvarši skammsżnna mann sem hleyptu Landsvirkjun meš žrjįr tegundir af hįspennulķnum sem nś voka yfir fornri götu og hverfur eiginlega ķ samanburšinum.

"Óhamingju Ķslands veršur allt aš vopni," sagši skįldiš foršum og vķst er aš žaš er ekki ašeins sjónarmiš umhverfis- og nįttśruverndar sem eiga erfitt uppdrįttar ķ žjóšfélaginu heldur nś einnig varšveisla fornra minja sem greinilega mį nś rįšskast meš og hluta nišur eftir misskildum eignarétti.

Hvaš er žaš eftir er viš misförum bęši meš land okkar og arfleiš?


Innskrįning

Ath. Vinsamlegast kveikiš į Javascript til aš hefja innskrįningu.

Hafšu samband